HVALA TI NA SVEMU

Pjesmu pišem a slika u ruci lijepa ženo u teškoj sam muci Pitam se što sad da napravim kad nemogu da te zaboravim Oprosti mi za sve moje greške a bile su godine I teške Kako si se nosila sa time sva proljeća jeseni i zime Okruženju što živimo sada ti si bila i svjetlost i nada Ovaj život nje baš po mjeri ti si našla utjehu u vjeri Mukotrpno uvjek si radila da bi sada ti ponosna bila Na svoj život a i sve u njemu hvala tebi hvala ti na svemu Da ti život bude lakši,duži a molim se da te zdravlje služi Biram riječi a duša me boli ovo piše čovjek što te voli Ova pjesma zahvala je mala draga ženo na svemu ti hvala Ovaj život često bez milosti još te molim samo mi oprosti Vrbovac 30.12.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

Pjesma majci

O Majko Majko ti najdrazi cvijete tebi uvjek moje misli lete Najdraza si uvjek mome srcu bila tebe vole tvoja djeca mila Zivot ti je bio tezak Majko vazan ti je uvjek bio svako Tvoja djeca tvoj su zivot bila budi sretna Majko moja mila Cijeli dan si na njivi radila da bi svoju djecu prehranila Nista tebi tesko bilo nije da se tvoje dijete zasmije Svoj bi zivot ti za njega dala i zato ti draga Majko hvala Osmero si djece ti rodila Majko i sve si ih ti volila jako I svima si ljubav poklonila volimo te Majko nasa mila Luka Ilic Marko Majic

MOŽDA ONA SANJA ISTO

U snove mi dođe često čuvam je od zaborava Što li sve to znači sada dal će snovi postat java Ta je žena ljubav moja pustite me ja vas molim Kad nemogu u životu u snovima bar da volim Gdje god bio što radio njena slika pred očima Dal je sretna kako živi dok je sanjam ja noćima A snovi su tako lijepi ljubim lice drage žene Kakvi li su njeni snovi možda ona sanja mene Kad mi budu noći mirne i ne bude više snova Uživamo mi na javi bit će opet pjesma nova Vrbovac 16.12.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

Napusteno ognjiste

Napusteno ognjiste jos uvjek me boli najvise na svijetu jos uvjek se voli Nase rodne njive kosaci na njima najdrazi je poso bio njima svima A nase su Majke kukuruz kopale sve su svoje druge na kopanje zvale A djeca su naravno nogomet igrali i obicnu njivu Maksimirom zvali Od obicnih drva golove pravili al tada smo sretni i veseli bili Od starih smo krpa loptu napravili i najbolju loptu mi smo zamislil Od prozorskih zavjesa mrezu napravili u svakom potoku ribe smo lovili Napusteno ognjiste dobro zapamtite i nikad ga nikada nezaboravite Luka Ilic Marko Majic

IDI IDI AL BEZ MENE

Čujem da me tražiš i da pitaš ti za mene Sad te molim zaboravi imam ljubav druge žene Čemu sve to sada kad si sama htijela kraj Svršeno je to sa nama stavio sam točku znaj Nevjerna si bila meni sve te muči i proganja Ljubav se ne kupuje ona daje i poklanja Nježnost pažnju sve iz srca to se daje Treba biti obostrano i da vječno ona traje Da se mijenjam sada, niti mogu a i neću Sretno tebi al bez mene od srca ti želim sreću Vrbovac 14.12.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

Vicevi

Došao Mujo u policiju prijaviti da je Fata nestala, a tamo već jedan čovjek prijavljuje nestanak svoje žene Katarine. Pita policajac kako izgleda Katarina, a čovjek odgovara: ‘Duge noge, plava, velike grudi…’ Policajac se okrene Muji: ‘A vaša Fata?’ ‘Ma, zaboravi Fatu! Idemo tražiti Katarinu!’ Marko Majic

VEĆ GODINA EVO IMA

Već godina evo ima kako kući ja se vrati U tuđini duša boli a i srce često pati Osta željan svega, roditelja kuće svoje Vratio se i ne žalim pravi život sada to je Godine su prolazile i sve ono što mi vrijedi Otišo sam kao mladić a sada sam čovjek sijedi Kod kuće sam svoje sada sa ljudima koje volim Mirovinu sad uživam za zdravlje se Bogu molim Za sve one u tuđini na povratak ne čekajte Vratite se svojoj kući u životu uživajte Mirne snove da snivate niko tebe nije vrijedan Bit će kasno da se kaješ a život je samo jedan Vrbovac 13.12.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

SANJAR – – – – – – PJESNIK

Ništa nisam steko, sve odnijele žene Al ostaje zato blago iza mene Živio sam ludo i nije mi žao cjeli svoj sam život u pjesme utkao. Prošao golgotu, bio kralj bez krune nisam ganjo slavu, ni džepove pune sanjao sam snove najvećeg sanjara provodio noći u društvu kockara. Znaju me pjevači i sjete se rado kada čuju pjesmu “Ti” il onu “Tornado” piso sam ih pijan, suzama u zoru da zapale srce i nebo preoru. Imao sam sreću pjesnika sanjara Bog mi dao ruku koja pjesme šara Ja sam iz života vješto krao teme grešnik sam priznajem al bog je uz mene. Starost kičmu lomi, život je pri kraju ostavit, ću pjesme nek ljudi pjevaju Neka naša djeca tradiciju šire nemojte dozvolit da pjesma umire. Pošteno sam srce rado davo svima izvorna izvire u mojim grudima ne morate moje ime uzdizati moje pjesme sve vama će ostati. Marko Babić VUKOVAR Marko Majic

Da se ne zaboravi

Kad prode jesen i zima zacvili kuca mala a celjadi puna ko jaganjci na hladnoci bili ususkani kraj majcinog runa. Bjela kava s kruhom udrobljema prije skole dorucak je bio i u staji stoka nahranjena s kojom nas je otac odhranio. Suho zlato tad je bila stoka, a bogatstvo zemlja nasa plodna cuvali je ko zjenicu oka molili se da nam bude rodna. Na zemlji nas otac prehranio kao lav je s njom se borio nocima je suze od nas krio kada usjev nebi urodio. kisna ljeta ili bjese susa zatirali klicu u sjemenu gorki cemer tada ratar kusa placa danak zetva nevremenu. Kao mravi radili smo vrijedno zimnicama spajize punili nas sestero a pilence jedno cesto smo ga bratski podjelili. Pamtim zime i snijeg do koljena a dinara nema se u kuci iako sam bila tad voljena ne imadoh cizme za obuci. Jos osjetim zimu u kostima i buducnost kako mi se smjeska i bombone sto sestra otima „Sirotinjo i…

Četvrto unuče

Prase pečem nek se sipa ljuta Djed sam posto po četvrti puta Imal itko sretniji od mene Djed sam posto od ćerke rođene Dođe unuk dođe mali car Božićni je to najljepši dar Sretna baba gleda svoga djedu Četvrto je unuče po redu Dukat zlatni već odavno stoji Roditelji dali meni moji Ja ću svome unuku ga dati Da ga sreća u životu prati Hvala Bogu na ovome daru Moram načet rakije pletaru Jedva čekam sunce moje milo Da te stavim u djedovo krilo Andrija Knego Knezevic Marko Majic

RIJEKA SAVA

S obje strane obala, gdje stoljećima teče, vijuga voda, studena i hladna. Gorda, ponosna i prkosna, razdvaja i spaja, dvije kćeri, dva atara – zemlju Posavsku, zemlju Hrvata. U njenom krilu, haljama nježnim, usnuše mnogi sred virova i vrbaka pa joj korito suzom natopi mnoga tužna i uplakana majka. Iako pamti stoljeća, godine i dane, nekad teška, nekad lijepa vremena, naroda posavskog patnje, ona napaja zemlju koja rađa, hraneći nas gladne, plodovima raznim. Mostovima, poput duge na nebu, sve granice sklanja i briše. Pod njihovim svodovima i danas pišu se i nastaju najljepše ljubavne priče. Proći će sve, život, snovi i mi, a Sava će ostati, nalik glasniku svjedočiti, o jednom narodu, ljubavi i mržnji, o jednom ratu i miru sve će se saznati, jer Sava će uz šapat valova nebu ispričati. Gordana Kopačević Marko Majic

TRI ANĐELA

Crno nebo prekri Posavinu nevolju je tužno naslutilo troje djece, tri anđela mala zauvijek je život izgubilo. Tužna vijest srce nam zaledi plače Bosna i selo Skakava tragedija sve je pogodila roditelje tužno rasplakala. O kako je prokleta sudbina plače otac, plače mila mati od četvoro svoje drage djece da moraju troje ukopati. Otac Mato i majka Spomenka sada nose jednu ranu živu anđelima preda, će zauvjek svoju Katu, Stjepana i Ivu. Dragi Bože snage im podari da izdrže u ovim mukama da im suze ne isperu oči tragedijom koja srce slama. Ostade im crninu da nose cijeli život za djecom da žale da im suzom slike natapaju i na grobu svjeće da im pale. Dragi Bože u raj ih povedi anđelima neka društvo prave ostajete zauvjek u srcu cijele Bosne i rodne Skakave. Pjesmo moja svima briši suze reci svima nek svijeću upale zastanimo bar jednu minutu ispratimo te anđele male. Mlade lijepe u najljepše doba ukrala vas prokleta sudbina…

U DUŠI BUDI UVJEK DJETE

Godine se zaredale već se bliži šesdeseta A u duši želim isto kao radost,ljubav dijeta Prošao sam dosta toga ne postoji radost veća Kada gledaš u tu djecu vidiš što je prava sreća A kroz život budi čovjek sve je lijepo to rečeno Dijete kada nekog voli to je čisto i iskreno Sad od djece naučimo u životu kakav biti Ne gledati interese biti sretan i voliti Nek ti duša bude čista i ne mrzi bližnjeg svoga Ne osuđuj nikog baš, jer pravda je sam od Boga Vrbovac 04.12.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

KIŠNI DAN

Krošnje se kupaju u obilju teških kapi kiše. Rominja, slijeva se niz krovove visokih kuća, dobuju i klize po prozorskom staklu. Čini mi se, žele ući u sobu, u našu toplu postelju, razdvojiti nam ruke, a znaš, bojim se vode… Tijelo osjeti promjenu vremena, valjda godine svoje čine. Zato, zagrli umorne kosti jer tvoj zagrljaj je moje skloniste. I danas ne idi nigdje! Budi mi slamčica spasa kiša će isprati ranjene godine, i sačekajmo zajedno sunce dok nas ne izmami iz ušuškane postelje. Gordana Kopacevic Marko Majic

VAKCINISAN

Pokleko sam, izdržao nisam ko i mnogi ja sam vakcinisan sad slobodno mogu hodat gradom i nemoram više ljubit kradom. Natjeran sam, protiv svoje volje slušam laži, kao bit,će bolje Nedaju nam svud stežu obruče nećeš moći, nikuda iz kuće. Sad u strahu ovu pjesmu pišem tjelo drhti, ubrzano dišem kakvo su mi smeće ubrizgali koju dozu otrova mi dali. Dal, ću pjesme pisat ko i prije dal će lola moći da popije sve me muči ljudi ovog trena da se neće ogadit mi žena. Nus pojave ako se pojave pa me srce odvuče na plave ako ima majmunski hormona dali će me htjeti moja kona. Bože dragi na pomoći budi od vakcine da se ne poludi da nebudem kao pao s kruške gluho bilo da zavolim muške. U strahu sam i boli me glava sve se nadam vakcina je prava dal ću ostat onaj ko i prije pjesnik, bećar što luta i pije. Marko Babić VUKOVAR Marko Majic

DUGONJIVSKI ADVENT

Tri su sestre Ljuba, Tona, Nada drugi Advent one prave sada Svi putevi sada tamo vode tu ćeš naći dobre proizvode. Kvaliteta promotivne cijene a sestre su jako vrijedne žene Svoj OPG da ga vode znaju delicije sami pripremaju Pa uz šljivu i kuhana vina tu je Tona majstorica GiNA Uz sokove i ko voli pivo a glazba je naravno uživo Prvi bio bez ikakvih mana sad najave stižu sa svih strana Za odrasle i na radost dijeta opet bit će velika posjeta Ovo sve vrijedno je spomena ta ideja ovih divni žena Nek se priča i neka se pamti Duge Njive Advent će imati Tradiciju ovu nastavite dugo dugo još da ga slavite Sreća prati samo hrabre smjele sestre Rašic u zdravlju živjele Vrbovac 05.12.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

BOJA LJUBAVI

U tvome zagrljaju topim se od ljubavi postajem mrlja najvedrijih boja koja se razmazuje po tebi… Postajem moćna kraljica, vladarica prostorije, u tvom sam zagrljaju… Jer od svih pripadanja, srećo moja, jedino tebi oduvijek htjedoh pripadati, a čekanje je moja sudbina. Zagrli me, da opet zablistam onim sjajem od kojega si nekada gubio dah, i razmazati ću se po tebi kao kistom boja, ona, što ljubavnom je zovu. Gordana Kopačević Marko Majic

LIJEPA JE KO SAN

Sanjao sam oči njene i taj osmjeh lijepe žene Kad mi priđe zagrli me pa poljubi ona mene Sreli smo se iznenada, i plakali mi od sreće Za sve što se desilo je srce nezna, lagat neće Milovo sam njenu kosu, oči pune toplog sjaja Srca naša govorila prava ljubav nema kraja Kad bi barem mogo sada, sretno vrijeme da se vrati Ta je žena ljubav moja sama će se prepoznati Da budemo opet sretni sva proljeća i sve zime Sa ponosom volit ću je na usnama njeno ime Vrbovac 03.12.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

TUDJINA

Ja sam svoju tugu opjevala i sve dane sto sam sama bila, Sve sam svoje suze isplakala i sve lijepo u pjesme sam svila. U tudini ja zivot provede kao ptica bez svojega jata Kosu su mi prosarale sijede prode mladost zbog sacice zlata. Nema zlata koje moze platit ono kad sam svoje ostavila ali vrijeme ne moze se vratit u tudini ja sam ostarila. Kao pcela vrijedno sam radila, srce svoje davala sam svima svoj sam zivot u pjesme stavila da zauvjek u njima me ima. Gordana Kopačević Marko Majic

NEMA VIŠE VREMENA

Nemam više suza, niti tuge, a navraćali su u srce i na lice kao rado viđeni gost… Sada čežnjivo otvaram snove i osmjehe što čuvah za neke bolje dane jer dugo sam ostajala sama, kao tužno pile na kiši, a nađoh sklonište u srcu tvom. Ne, ne želim se više izgubiti, ogrćem se samopouzdanjem, i svežnjem hrabrosti. Usuđujem se pokazati osmijeh kao najsvečaniju haljinu iz ormara jer sve je posebno kada sam s tobom. Razbacivati ću se sa zagrljajima, osmijesima i pogledima i utapati u nebeskim prostranstvima tvojih očiju i snažnih dodira, osjećajući se moćna kao zlatna ribica. Ne, mi nemamo više vremena za gubljenje, na tebe želim potrošiti ostatak života jer puno je snova i želja, mazo moja, a dana tako malo… Gordana Kopačević Marko Majic

GLASAJ ROĐO

Gledam ove guzonje što lažu Sirotinji samo oči mažu, Jadna raja vjeruje u ludo Kao neko napraviće čudo. Nema nama napredka ni sreće Ništa ovi napraviti neće, Svaki laže, samo hampu stvara Prazna kuća nema gospodara. Ameriku ona napustila Predsjednik bi kao nama bila. Pričaju nam stvari nemoguće Svaki ima po četiri kuće, Jadan radnik radi, i bez plaće Nema pare, ni da kupi gaće, Oni kradu milione pobro Grade vile i njima je dobro. Opet seljak, prodavat će krave Dok rograme, oni neke prave. Omladina iz Hrvatske ode Ostavljaju starce što ih rode, Zato rođo prst na čelo svoje I nedajmo da nam kapu kroje. svaki od njih, praznu slamu mlati Treba gledat koga izabrati, Vjerujte mi odluka je teška Koga, god bi mislim da je greška. treba dobro, u sebi skontati Svaki će nas od njih zajebati, Jedan drugog sa mišom poredi Presjednički slabi im izgledi. Ona teta zategnutog lica Sanja biti, naša presjednica, Neznam ovaj sada postojeći Trebao…

SVE PROLAZI PA I ŽIVOT

I ove noći kad sve utihne a srce kuca nekako tiše Misli moje tad lutaju ruka novu pjesmu piše Kroz život svi griješimo da što više mi imamo A sve manje vremena je, da u tome uživamo… Kad čovjeka bolest snađe ni do čeg nam nije stalo Dok si zdrav ti uživaj jer za sreću treba malo Sva prolaznost ovog svjeta i bez nas će život dalje Poslušajmo svoje srce tu poruku koju šalje Kad će svemu biti kraj to neznamo ni ja ni ti Želim da su ljudi sretni i ja želim sretan biti Vrbovac 01.12.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

KAD ME POZELIS

Kada se umoriš od lutanja i traženja sebe, htjedneš nasloniti glavu na moje grudi i zaspati uz otkucaje srca moga, kako si nekada znao, nećeš me naći, tada neću imati ulicu i broj. I ako ti je stalo, molim te ne tuguj, tvoja tuga će me negdje boljeti. Potraži me u pogledu pogleda moje djece, u koraku njihovom, i sve ćeš znati. Biti će me i u onim crvenim muškatlima koji će i tada cvjetati u dvorištu našem jer sam njima, kao što sam i tebi, pružila ljubav i nježnošću ih darivala. I nikada nećeš biti sam! Kao ciglu od krvi i mesa, dio po dio, i tako godinama, u zidove kuće naše, dušu sam ugradila. Naći ćeš me i u pjesmama, moj anđele, koje sam pisala čekajući tebe i prolazila ovim životom samo srcem, čak i u kamenu ostavljajući duboki trag da me ipak nađeš tamo gdje sam te dugo, dugo…čekala, a kada me ne bude. Gordana Kopačević Marko Majic

ZAUSTAVITE SVE RATOVE

Gdje nestaše sretni dani kad je život bio bolji Već odavno ne živimo po Božijoj dobroj volji Te prirodne katastrofe a ratovi na sve strane Jedni žive u raskošu, mnogi bez obuće a i hrane Sad stradaju svi nedužni djece mi je naj žalije Dijete treba da odrasta veseli se igra smije Svi moćnici koji mogu poduzmite nešto sada Da bi patnje bilo manje a mir svijetom nek zavlada Kad bi htijeli barem čuti apel, riječi pjesme ove Na vama je kad bi htjeli zaustavit sve ratove Vrbovac 26.11.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

ODRASTO SAM U RAKOVCU

U misli mi često dođu ta vremena dobra stara Mala kuća na brežuljku pored nje su dva ambara A od sela nedaleko par minuta samo hoda Tu je bio Bubanj izvor i naj bolja pitka voda Ko da gledam divan prizor pored njega potok mali Na potoku naše majke tu odjeću svi su prali U potoku kupali se to je bila plaža naša A put uski krivudavi vodi sve do Kočijaša Odrrasto sam u Rakovcu ovaj spomen da mu dam Da napišem ovu pjesmu bila želja ,morao sam… Vrbovac 27.11.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

NA PUTU DO SREĆE

Nošena olujama što brodove potapaju, i čvrsta kao stijena, bila je žena koja se uporno odupirala valovima života što su čekanjem trenirali njeno strpljenje. Uvijek je nešto čekala Na savijenim leđima, nosila je kuću, djecu i more. Kao vino, tugu je točila u čašu i na nju stavljala obloge od leda. Podsjetila bi je na djetinjstvo i onu izgubljenu djevojčicu koja je lutala na putu prema sreći. Često je plakala u tišini hladne sobe znajući kako bi imala suza more da ih siječanj nije ledio. I dalje je čekala… Život se kockao s njom, i ona s njim. Gordana Kopacevic Marko Majic

Ruke moje majke

Nosile su one mene , kad je bilo tesko ici, pokazale kojim putem ja do cilja mogu stici. Milovale su me cesto , i lijecile moje tuge, bile one uvijek meni, dvije dobre ,vjerne sluge. Samo onog tuznog dana, k‘o iz neke ruzne bajke, sklopljene su tada bile , ruke moje drage majke. Tesko onda bilo mi je, al teze mi jos je sada, jedino sto ponijele su, tragove od teskog jada. Gordana Kopacevic Marko Majic

SANJAR – – – – – – PJESNIK

Ništa nisam steko, sve odnijele žene Al ostaje zato blago iza mene Živio sam ludo i nije mi žao cjeli svoj sam život u pjesme utkao. Prošao golgotu, bio kralj bez krune nisam ganjo slavu, ni džepove pune sanjao sam snove najvećeg sanjara provodio noći u društvu kockara. Znaju me pjevači i sjete se rado kada čuju pjesmu “Ti” il onu “Tornado” piso sam ih pijan, suzama u zoru da zapale srce i nebo preoru. Imao sam sreću pjesnika sanjara Bog mi dao ruku koja pjesme šara Ja sam iz života vješto krao teme grešnik sam priznajem al bog je uz mene. Starost kičmu lomi, život je pri kraju ostavit, ću pjesme nek ljudi pjevaju Neka naša djeca tradiciju šire nemojte dozvolit da pjesma umire. Pošteno sam srce rado davo svima izvorna izvire u mojim grudima ne morate moje ime uzdizati moje pjesme sve vama će ostati. Marko Babić VUKOVAR Marko Majic

STRANAC U GRADU

Gledao sam u čovjeka kako šeta pored pruge A kofer mu pretežak je pun je bola i pun tuge Ni sam nezna što da radi kud da krene sad Zbog ljubavi zov sudbine došao je u taj grad Traži ženu on po slici prolaznike pita redom Dok posmatra masu ljudi svojim tužnim on pogledom Slagala mu ime svoje ulicu i broj…. Kobnu grešku sada plaća vjerovo je ženi toj Su osjećam s njim tu bol utjehu mu svoju dajem Ne treba se nikad igrat s tuđim osjećajem Vrbovac 24.11.2024 Ilija Kovačević Marko Majic

SVEKRIVA

Kolko god su moderna vremena, ovo uvijek bit ce vazna tema. Cura svaka zeli se udati, al ne zeli svekrvu imati. Kad smo mlade tada ne zelimo, svog supruga s nikim da djelimo. Ali kada sina ozenimo, tad zelimo da ga zadrzimo. Tome krugu nikad nema kraja dal je bolja svekrva i snaja. Svekrve su krive kad smo mlade , nece snajke po njenom da rade. Svaka snajka jednom kad ostari, opet naglo mjenjaju se stvari. Nikad njenom jadu nema kraja, sada naglo nevalja ni snaja. Taj se nije nikada rodio, tko bi jednoj zeni ugodio ali jedno istina je ziva svekrva je uvjek za sve kriva😂. Kad ostare brzo zaborave da su one bile tada prave. Zaboravi tad svekrva svaka da je ona bila prvo snajka😂 Gordana Kopacevic Marko Majic