Marko Majic
Uvjek isto u sumrak, ja idem od kuće. Vraćam joj se ujutro, rano u svanuće. U birtiju...
Marko Majic
Pjesmu pišem o životu svome, i Odžaku gradu voljenome. Tu sam rođen i proveo mladost, sa drugima...
Posavino zemljo napaćena, zalivena suzom tvojih žena. Udovice bez ljudi ostaše, bez njih same djecu podizaše. Govorila...
Kako želim tvoj zagrljaj da osjetim tvoju ruku Svu tu nježnost I toplinu dok te tražim na...
Pjesmu pišem a slika u ruci lijepa ženo u teškoj sam muci Pitam se što sad da...
O Majko Majko ti najdrazi cvijete tebi uvjek moje misli lete Najdraza si uvjek mome srcu bila...
U snove mi dođe često čuvam je od zaborava Što li sve to znači sada dal će...
Napusteno ognjiste jos uvjek me boli najvise na svijetu jos uvjek se voli Nase rodne njive kosaci...
Čujem da me tražiš i da pitaš ti za mene Sad te molim zaboravi imam ljubav druge...
Došao Mujo u policiju prijaviti da je Fata nestala, a tamo već jedan čovjek prijavljuje nestanak svoje...
Već godina evo ima kako kući ja se vrati U tuđini duša boli a i srce često...
Ništa nisam steko, sve odnijele žene Al ostaje zato blago iza mene Živio sam ludo i nije...
Kad prode jesen i zima zacvili kuca mala a celjadi puna ko jaganjci na hladnoci bili ususkani...
Prase pečem nek se sipa ljuta Djed sam posto po četvrti puta Imal itko sretniji od mene...
S obje strane obala, gdje stoljećima teče, vijuga voda, studena i hladna. Gorda, ponosna i prkosna, razdvaja...
Crno nebo prekri Posavinu nevolju je tužno naslutilo troje djece, tri anđela mala zauvijek je život izgubilo....
Godine se zaredale već se bliži šesdeseta A u duši želim isto kao radost,ljubav dijeta Prošao sam...
Krošnje se kupaju u obilju teških kapi kiše. Rominja, slijeva se niz krovove visokih kuća, dobuju i...
Pokleko sam, izdržao nisam ko i mnogi ja sam vakcinisan sad slobodno mogu hodat gradom i nemoram...
Tri su sestre Ljuba, Tona, Nada drugi Advent one prave sada Svi putevi sada tamo vode tu...
U tvome zagrljaju topim se od ljubavi postajem mrlja najvedrijih boja koja se razmazuje po tebi… Postajem...
Sanjao sam oči njene i taj osmjeh lijepe žene Kad mi priđe zagrli me pa poljubi ona...
Ja sam svoju tugu opjevala i sve dane sto sam sama bila, Sve sam svoje suze isplakala...
Nemam više suza, niti tuge, a navraćali su u srce i na lice kao rado viđeni gost…...
Gledam ove guzonje što lažu Sirotinji samo oči mažu, Jadna raja vjeruje u ludo Kao neko napraviće...
I ove noći kad sve utihne a srce kuca nekako tiše Misli moje tad lutaju ruka novu...
Kada se umoriš od lutanja i traženja sebe, htjedneš nasloniti glavu na moje grudi i zaspati uz...
Gdje nestaše sretni dani kad je život bio bolji Već odavno ne živimo po Božijoj dobroj volji...