Marko Majic
Kad prode jesen i zima zacvili
kuca mala a celjadi puna
ko jaganjci na hladnoci bili
ususkani kraj majcinog runa.
Bjela kava s kruhom udrobljema
prije skole dorucak je bio
i u staji stoka nahranjena
s kojom nas je otac odhranio.
Suho zlato tad je bila stoka,
a bogatstvo zemlja nasa plodna
cuvali je ko zjenicu oka
molili se da nam bude rodna.
Na zemlji nas otac prehranio
kao lav je s njom se borio
nocima je suze od nas krio
kada usjev nebi urodio.
kisna ljeta ili bjese susa
zatirali klicu u sjemenu
gorki cemer tada ratar kusa
placa danak zetva nevremenu.
Kao mravi radili smo vrijedno
zimnicama spajize punili
nas sestero a pilence jedno
cesto smo ga bratski podjelili.
Pamtim zime i snijeg do koljena
a dinara nema se u kuci
iako sam bila tad voljena
ne imadoh cizme za obuci.
Jos osjetim zimu u kostima
i buducnost kako mi se smjeska
i bombone sto sestra otima
„Sirotinjo i bogu si teska.“
Gordana Kopačević
M.Majic
bt9a2o
Attractive portion of content. I just stumbled upon your blog and in accession capital to assert that I acquire actually loved account your blog posts. Anyway I will be subscribing to your augment or even I success you get right of entry to consistently fast.