Marko Majic
Težak život imo od malena
Bio skroman, znao sam da nema
Borio se ćaća poput lava
Da su djeca i sita i zdrava.
Pita bila osnovna nam hrana
Na siniji razvuče je mama
A mi mali niko mira nema
Čekamo je da bude pečena.
A tepsija okrugla golema
A od,gore još zakajmačena
Komad svako u ruke uhvati
Na brzinu pita se pomlati.
A matera kad kravu pomuze
Dadne mljeka, malo kukuruze
Dvije sobe, nas četvoro mali
po dvoje smo zajedno spavali.
Ovo pričam, a djeca se smiju
Misle da im pričam ludoriju
Srce stane suze mi polete
Oni rastu uz ove paštete.
Nevjeruju priči svoga tate
Odhranjeni, jeduć koncentrate
Dostava se na adresu zove
A ja bio željan sam i prove.
Šta sam puta, i gladan zaspao
Vruće prase sanjati sam znao
Lampa gori, mater gleda ćaću
I za sutra mjesi nam pogaču.
Sirotinja, nismo puno jeli
Bili sretni, lijepi i veseli
Poštovali, materu i ćaću
Svoju ruku dali bi za braću.
MARKO BABIĆ VUKOVAR
M.Majic
