Pokleko sam, izdržao nisam
ko i mnogi ja sam vakcinisan
sad slobodno mogu hodat gradom
i nemoram više ljubit kradom.
Natjeran sam, protiv svoje volje
slušam laži, kao bit,će bolje
Nedaju nam svud stežu obruče
nećeš moći, nikuda iz kuće.
Sad u strahu ovu pjesmu pišem
tjelo drhti, ubrzano dišem
kakvo su mi smeće ubrizgali
koju dozu otrova mi dali.
Dal, ću pjesme pisat ko i prije
dal će lola moći da popije
sve me muči ljudi ovog trena
da se neće ogadit mi žena.
Nus pojave ako se pojave
pa me srce odvuče na plave
ako ima majmunski hormona
dali će me htjeti moja kona.
Bože dragi na pomoći budi
od vakcine da se ne poludi
da nebudem kao pao s kruške
gluho bilo da zavolim muške.
U strahu sam i boli me glava
sve se nadam vakcina je prava
dal ću ostat onaj ko i prije
pjesnik, bećar što luta i pije.
Marko Babić
VUKOVAR
M.Majic
